Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, 22. rujna 2014.

Različita dob, različito socijalno porijeklo, različiti dijelovi Hrvatske. No jedno je zajedničko ovome nizu. Sve su žene žrtve obiteljskog nasilja. Dvije od njih tri su brutalno ubijene, dok je jedna brutalno unakažena.
Ovo su samo neki slučajevi kojih se nerado sjećamo jer govore o okrutnoj stvarnosti u kojoj još uvijek živimo. Prema nekim pokazateljima, žrtvi obiteljskog nasilja treba sedam godina od početka nasilja do prve prijave obiteljskog nasilnika. Razlozi su višestruki: sram, predrasude, strah, nedostatak povjerenja u sustav, nedostatak podrške u bližoj okolini, ekonomska ovisnost…
I apsolutno svi ti razlozi samo potvrđuju da nasilje nad ženama nije samo ženski problem. Nasilje nad ženama oduvijek je bio društveni problem. Fatalan utjecaj nasilja nad ženama seže puno dalje od same žrtve i počinitelja te njihove obitelji, on seže prema zajednici i društvu u cjelini. Ubijena žena nije težak gubitak samo za obitelj, ubijena žena je gubitak za cijelu zajednicu i poraz svih institucija koje su je trebale zaštititi.
Ove godine, 22. rujna, 11. put obilježavamo Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama koji je Hrvatski sabor proglasio 2004. u spomen na tri ubijene žene na zagrebačkom Općinskom sudu 1999., kada je tijekom brakorazvodne parnice Mato Oraškić ubio sutkinju Ljiljanu Hvalec, suprugu Gordanu Oraškić i njezinu odvjetnicu Hajru Prohić, a ranio zapisničarku Stanku Cvetković.
Iako se većina nas sjeća tog događaja, i dalje se moramo podsjećati da još uvijek nismo izborile pobjedu nad jednim od najgorih oblika nasilja – onog obiteljskog. Naime, nasilje nad ženama najčešće se događa upravo u obiteljskoj zajednici, a koja bi, po logici stvari, trebala biti najsigurnije okruženje. Većina žrtava obiteljskog nasilja su žene, dok je počinitelj obiteljskog nasilja najčešće suprug (bračni ili izvanbračni) ili bivši suprug/partner žrtve.
Prema izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, u razdoblju od 01.01. do 31.12.2013. po Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, prekršajno je prijavljeno 16.564 osoba, što je za 7,9% manje u odnosu na isto razdoblje 2012., tijekom kojeg je prekršajno prijavljeno 17.976 osoba (kontinuirani pad od 2010.).
Od ukupnog broja prijavljenih počinitelja/ica, njih 9.404 (56,8% – 8.062 muškog spola i 1.342 ženskog spola) privedeno je sucu/sutkinji za prekršaje. Od ukupnog broja prijavljenih osoba, 12.996 bilo je muškog spola, 3.568 ženskog spola i 442 djece (322 muškog spola i 120 ženskog spola).

U 2013. policija je sucima nadležnih prekršajnih sudova predložila izricanje 14 528 zaštitnih mjera, što je za 6,9% više u odnosu na 2012. kada su predložene 13587 zaštitne mjere.
Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, u prvom polugodištu 2014. je, sukladno Zakonu o zaštiti nasilja u obitelji, zbog prekršaja počinjenog nasiljem u obitelji prekršajno prijavljeno 6856 osoba (za 12,8% manje nego u istom razdoblju prošle godine kada je prekršajno prijavljeno 7862 osoba), od toga 5350 muškaraca i 1506 žena.
U tom je razdoblju policija sucima nadležnih prekršajnih sudova predložila izricanje sveukupno 5992 zaštitne mjere, od kojih je provela njih 673. Počinjenim prekršajem nasilja u obitelji zbog kojeg je počinitelj prekršajno prijavljen, oštećeno je ukupno 7461 osoba, što je manje u odnosu na isto razdoblje 2013., kada je oštećeno ukupno 7950 osoba.
Prema spolu oštećenih, 4756 osoba je ženskog spola u odnosu na razdoblje 2013. kada je oštećeno 5175 osoba ženskog spola te 2705 osoba muškog spola u odnosu na razdoblje 2013. kada je oštećeno 2775 osoba muškog spola.

Najčešći počinitelji nasilničkog ponašanja u obitelji bili su: u 1609 slučajeva suprug nad suprugom, u 460 slučajeva izvanbračni partner, u 225 slučajeva bivši partner, u 310 slučaja otac nad sinom, u 381 slučajeva supruga nad suprugom, u 623 slučaja sin nad majkom, u 566 slučajeva otac nad kćerkom.

U posljednjih šest godina Republika Hrvatska bilježi trend smanjenja kaznenih djela ubojstava žena u obitelji (2008. – 24 ubijene žene; 2009. – 23 ubijene žene; 2010. – 18 ubijenih žena; 2011. – 12 ubijenih žena; 2012. – 12 ubijenih žena; 2013. – 11 ubijenih žena te u prvom polugodištu 2014. – 3 ubijene žene).

Iako podaci o obiteljskom nasilju govore da se radi o padu broja nasilničkog ponašanja u obitelji, nažalost, ne postoje podaci koji bi upućivali na uzroke tome padu. Možda bismo trebale osjećati olakšanje, možda čak i optimizam, no ovi podaci upozoravaju na to da još uvijek postoje opravdani razlozi za sumnju u stvarno stanje obiteljskog nasilja, koji se i danas smatra „privatnom stvari“, o kojoj se baš i ne govori i u što se ne valja miješati.

Obilježavanje Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama ne odnosi se samo na obiteljsko nasilje, taj se dan odnosi na borbu protiv nasilja nad ženama u svim oblicima i svim varijantama, a glavni je cilj potaknuti društvo i institucije na akciju i međusobnu suradnju. Potrebno je ukloniti sve oblike nasilja nad ženama te unaprijediti položaj i zaštitu prava žena žrtava svih oblika nasilja, uz jasnu i nedvosmislenu javnu osudu nasilničkog ponašanja.

Republika Hrvatska je postala dio Europske unije koja intenzivno traga za rješenjima koja bi osigurala veću zaštitu prava žena. Iako se donose preporuke, direktive, različite strategije i propisi, i u Europi je stanje zabrinjavajuće. Podaci Europske komisije govore da je svaka šesta žena u Europi žrtva obiteljskog nasilja, dok sedam žena svaki dan umire od posljedica takvog nasilja.

Između 40 i 50 posto žena u EU-u pretrpjelo je neki oblik seksualnog uznemiravanja na poslu. U 2013. je samo jedna država članica (Francuska) imala donesen nacionalni akcijski plan protiv nasilja nad ženama koji je obuhvatio sve oblike toga nasilja i mjere suočavanja s tim. Pokazatelji govore da je u Europi seksualno nasilje nad ženama jedan od oblika nasilja koje se najrjeđe sankcionira, a nekažnjivost je još veća kada je riječ o žrtvama ženama s invaliditetom.

U Finskoj, Mađarskoj, Makedoniji i Turskoj ne postoji ni jedno sklonište za žene žrtve nasilja od muškaraca na deset tisuća stanovnika. Najbolje je stanje u Luksemburgu, Sloveniji, Malti i Nizozemskoj, dok je Hrvatska u skupini zemalja s prosječno zadovoljavajuće riješenim pitanjem skloništa, Austrijom, Danskom, Velikom Britanijom, Njemačkom.

Upravo je zato važno osvijestiti da borba protiv nasilja nad ženama nikada ne završava. Problem nasilja nad ženama ne smijemo zanemariti čak ni kada se čini da je padu, kao što je to bio slučaj u Republici Hrvatskoj u protekloj godini. I dalje moramo raditi na osvještavanju javnosti o strašnim posljedicama nasilja nad ženama, a dužnost Socijaldemokratskog foruma žena SDP-a Hrvatske je da i dalje radi na jačanju i zaštiti prava žena koja počivaju na ravnopravnosti i odsustvu bilo kakvog oblika nasilja.

Članice Socijaldemokratskog foruma žena ostaju dosljedne u borbi za razvoj boljeg, sigurnijeg i ravnopravnijeg društva u kojem će se poštovati temeljna ljudska prava, slobode i dostojanstvo svakog pojedinca i pojedinke.

Naučimo prepoznati nasilje, ohrabrimo se prijaviti ga, natjerajmo institucije da odrade svoj posao, promovirajmo toleranciju kao temelj zdravog društva i budimo podrška jedna drugoj u trenucima kada se čini da nitko drugi nije uz nas.