IZJAVA ZDRAVKA RONKA POVODOM NEFEROVIĆEVIH LAŽI

Opet vuku mačka za rep. Svatko može tužiti, ali samo suci suditi.

Ne i dripci, koje je još tako mlade njihova Partija već otpisala i žrtvovala za kreketanje i bacanje suicidalnih predizbornih bombica. Predmet tržnice je čist „ ko suza, kakvi milijuni, kakvi bakrači, kakve štete -nula  kuna, ponavljam, nula kuna-ništa od toga, iako bi zbog pokrića svog nerada oni to i priželjkivali.

Točno, prije više od 9 godina obnovljena je u tadašnjim okolnostima (zagušenosti prometa na Trgu Sv.Trojstva  i neadekvatnost postojećeg prostora) inicijativa TEKIJE d.o.o.  za izmještanje i izgradnju nove tržnice na prostoru između ulica Primorske i S. Radića uz Orljavu i željezničku prugu, te potom izgradnju podzemne garaže na Trgu sv. Trojstva i velikog poslovnog centra.

Slijedom toga TEKIJA d.o.o. kroz  model  javno-privatnog partnerstva raspisala je Poziv za izražavanje interesa na koji se javila  tvrtka ADAMO d.o.o. Zagreb, s kojom su potom i sklopili Ugovor o zajedničkom ulaganju travnja mjeseca 2006 godine.

Najkraće rečeno, TEKIJA d.o.o  ulaže svoje nekretnine koje i na dalje ostaju u njenom vlasništvu u dijelu nove tržnice, a ADAMO d.o.o. postaje vlasnik preostalog dijela novoformirane čestice istočno od produžetka Cvjetne ulice koja bi se spajala na buduću Priorljavsku ulicu dakako uz uvjet da o svom trošku izradi novu tržnicu (cca 7,5 mil kuna), a po istom modelu ugovoreno je i ulaganje vezano za podzemnu garažu na Trgu sv. Trojstva.

Temeljem tog Ugovora o zajedničkom ulaganju sklopljen je i Ugovor između Grada Požege, TEKIJE d.o.o i ADAMO d.o.o. Grad Požega se obvezao izgraditi prometnicu između ulica Stjepana Radića i Primorske na način da će se TEKIJA d.o.o. odreći prava vlasništva dijela čestice na kojoj će se izgraditi buduća prometnica, isto tako i ADAMO d.o.o. s tim što će riješiti imovinsko pravne odnose  na česticama prema Primorskoj i Radićevoj ulici, te potom o svom trošku izraditi projekt prometnice i u ime Grada Požege ishoditi lokacijsku, građevnu i uporabnu dozvolu.

Bio je to jedan izuzetno dobar Ugovor, ali . . .

ADAMO d.o.o. da bi mogao ishoditi sve potrebne dozvole za prometnicu kupnjom čestica i objekata uz Primorsku ulicu i darovanjem Gradu Požegi ( cca 1,8 mil kuna) riješio je zapadni dio, no ni uz niz pregovora, pa i uz pomoć Grada  Požege u tim pregovorima, nije uspio riješiti imovinsko-pravne odnose na istočnom dijelu jer je vlasnik čestice na kojem su nelegalno bili izgrađeni objekti stalno mijenjao zahtjeve i išao toliko daleko da se jedan od njegovih uvjeta popeo, ni manje ni više nego na 14 milijuna Eura.

Naravno da je kroz  to natezanje vrijeme donijelo i neke nove okolnosti –  krizu i recesiju, pad kupovne moći, te otvaranje četiri nova poslovna centra, čime tržnica polako gubi svrhu – na njoj se sve češće prodaje i roba s rasprodaja u tim centrima, pa se u tim i takvim okolnostima i poslovna inicijativa investitora topila budući  je u ovaj poslovni poduhvat investitor ušao prije krize i recesije, upravo da izgradi prvi i „hit“  poslovni centar –  ne peti ili šesti, a  u čemu ga je spriječila situacija s pristupom od ulice Stjepana Radića koju i uz svo razumijevanje HŽ-a nije mogao razriješiti ni s izgrađenom prometnicom uz prugu Požega – Velika jer nije mogla zadovoljiti   potrebe jednog takvog centra.

No sve u svemu budimo iskreni, nakon tih devet godina to je za Požegu i TEKIJU d.o.o. ispalo dobro. Bog je htio da nismo izgradili tržnicu, pitanje čemu bi pokraj svih ovih poslovno-tržnih centara više i služila. Investitor ADAMO d.o.o. koji nije izvršio ugovorne obveze je isključen iz predmetnog Ugovora, Grad Požega je dobio česticu od 4588 m2 za Priorljavsku ulicu, a TEKIJI d.o.o. su ostale dvije novooformljene vrlo vrijedne čestice namijenjene za gospodarsku djelatnost jednu  od 3.072 m2 i drugu  od 10.903 m2 u centru grada.   

I još nešto o  tom osnovnom problemu koji se ispriječio u realizaciji – pristup iz Radićeve ulice.

Ne ulazeći uopće u to što i kako se na tom mjestu godinama odigravalo, namještalo i uzurpiralo uz pomoć i dvojice odvjetnika koji više nisu među živima, činjenica je da su stari požeški arhitekti vizionarski još početkom prošlog stoljeća  ucrtali spojni pravac iz današnje Cirakijeve u Primorsku ulicu kad su i odredili da je tzv. kuća Gerškovića (S. Radića 37) ustvari ugao nastavka buduće ulice. Na žalost vizija starih požeških planera sasječena je uz pomoć  odvjetnika, inspektora i inih drugih mudraca.

A koliko je samo bilo ometanja, najbolje ilustrira primjer kad smo zbog uklanjanja nelegalno postavljene metalne kapije uz prugu a na gradskoj parceli zaradili tužbu kuma komandira milicije i komandanta garnizona JNA, sadašnje uzdanice HDZ-a, kojom 2010  traži „pravičan“ novčani iznos od 100.000 kuna zbog duševnih boli, te 100.000 kuna zbog slabljena libida i nedostatka potencije.

Interesantna je i činjenica kako je Vedran Neferović odlučio ne čekati i prihvatiti  sudski pravorijek već se podužom nagodbom kao „pozvani stručnjak“  sam upustio u rješavanje tog i takvog  libida i te i takve potencije, a sve do konačnog povlačenja tužbe.    

Prilog tomu link: 

http://www.docdroid.net/B7SZVYh/skmbt-c25215101914260.pdf.html