Iako se nisam mislila osvrtat na radove oko Cesarićeve škole, dopustite mi da mi nekoliko riječi na samom početku, a onda ćemo o meritumu stvari. Dakle, ja volim svoj grad u kojem živim punih 38 godina i ne dozvoljavam nikom, niti u jednom trenutku da ga voli više od mene. Ukazivala sam, ukazujem i ukazivat ću na nezakonitosti, koje ovom časnom gradu ne trebaju koliko god te nezakonitosti – prijevare, krivotvorine, lažiranja i falsifikati bile sastavnice života od gospodina Puljašića do njegovih „piskarala“, tim više što su te nepravilnosti interesne, a i posljedica aljkavosti „stručnih službi“ i gradonačelnika koja našem gradu nije potrebna. Tamara Puač nije, niti će biti ni protiv djece, a niti protiv dogradnje dvorane, jer onda bi bila i protiv svoje stranke koja je odradila cijeli projekat. I na tu temu nemam više što reći.
Drugo, mogu li se, u ovoj našoj zlatnoj dolini kvazipolitičari i njihova piskarala odmaknuti od svojih urođenih i duboko ukorijenjenih poimanja kako su žene, pa i njihove „vlastite“, bića drugog reda, nesposobne za samostalno prosuđivanje, donošenje i iznošenje vlastitih stavova, već da im zato trebaju neke „macho muškarčine“. Oni moraju znati da ja ipak ne pripadam tim bićima drugog reda.
No sad se vratimo onome zbog čega smo danas ovdje.
Dakle, dajem neopozivu ostavku na mjesto predsjednice SDP-a gradske organizacije Požega, jer ono što sam doživjela od oporbe unutar stranke odnosno pojedinih članova gradskog odbora nešto je preko čega ne mogu i neću prijeći. Ostavljam to onim naglo probuđenim „macho muškarčinama“ koji se okupljaju po ćoskovima birtija i koji su najpametniji koji sve znaju i sve umiju.
A ja ću se kao gradska vijećnica koja je dobila povjerenje i mandat Požežana i dalje zalagati za ovaj naš grad i za njegov prosperitet i boriti se svim svojim snagama protiv bilo kakvog vida nezakonitosti od neusklađivanja Statuta i Poslovnika sa zakonom za što je prošao zakonski rok, pa do ovakvih stvari.
Sretno nam Valentinovo!