7. hodočašće hrvatskih branitelja, vojske i policije Gospi Voćinskoj

U nedjelju, 13. prosinca u Voćinu, kod svetišta „Gospe Voćinske“, održano je 7. hodočašće hrvatskih branitelja, vojske i policije Gospi Voćinskoj, u spomen na 47 nedužnih žrtava ubijenih od paravojnih srpskih formacija i jugoslavenske vojske, nakon povlačenja iz Voćina, 13. prosinca 1991. godine.

Pojedine skupine hodočasnika u Voćin su počele pristizati već od ranih jutarnjih sati i to iz pravca Virovitice, Slatine, Orahovice, Požege, Slavonskog Broda i Nove Gradiške, gdje su nakon dolaska na Prebendu u Voćinu nastavili s molitvenom procesijom i misom u voćinskoj crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije, koju je služio požeški biskup mons. dr. Antun Škvorčević.

Na hodočašću u Voćinu uz obitelji ubijenih civila, prisustvovali su i  izaslanik predsjednika Hrvatskog Sabora, saborski zastupnik  Zdravko Ronko, zamjenica ministra Hrvatskih branitelja Vesna Nađ i mnogi drugi.

Nakon mise kod središnjeg spomen obilježja u centru Voćina, brojne delegacije, položile su vijence i zapalile svijeće, a svim nazočnima obratio se i saborski zastupnik Zdravko Ronko riječima :

Poštovane obitelji voćinskih žrtava

Poštovani hrvatski branitelji

Poštovani narode voćinskog kraja,

Srdačno vas pozdravljam u ime predsjednika Hvatskog sabora Josipa Leke i u moje osobono ime. Hrvatski put u slobodu ispunjen je nažalost brojnim bolnim mjestima na kojima su počinjeni teški zločini protiv civila.

Jedno od takvih tužnih mjesta je i Voćin.

Stanovnici Voćina, kojih se danas prisjećamo s tugom, ali i s ponosom, pretrpjeli su strašan teror srbočetničkih okupacijiskih snaga. Nisu nažalost doživjeli ostvarenje pune slobode i neovisnosti za koju su se izborili hrvatski branitelji.

Ovakvim strašnim zločnima neprijatelj je želio posijati strah kako bi lakše ostvario svoje okupatorske ciljeve na tlu Hrvatske, ali hrvatski narod nije pokleknuo.

Hrvatski se narod izborio za samostalnost, ostvario je svoje legitimno suvereno pravo na život u neovisnoj državi.

Ali dužnost je svih nas i obveza, današnjih i svih budućih generacija, da čuvamo uspomenu na Domovinski rat, na sve poginule i ubijene u tom ratu, i da nikada ne odustanemo od zahtjeva za kažnjavanjem počinitelja zločina jer je to jedini ispravan put da se oni više nikada ne ponove.

Nijedna žrtva, koja je u Domovinskom ratu pala za obranu Hrvatske, ma koliko teška i bolna ona bila, nije bila uzaludna i nikada neće biti zaboravljena.

U ime mira, u ime slobode i demokratskih vrijednosti, u ime dobre budućnosti koju želimo svim mladim naraštajima danas smo ovdje sa željom da se ovaki zločini nikada ne dogode.

Uz duboki naklon svim žrtvama upućujem i sućut obiteljima voćinskih žrtava.